Završio je ovogodišnji Vinart Grand Tasting, festival posvećen kvaliteti vina. Od 25.veljače do 3.ožujka, u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, održano je više od 25 tematskih radionica na kojima su predstavljeni zanimljivi projekti, što rade neki od naših vodećih vinara, novi svijet tradicionalnih sorti, inovativni susjedi……..
Po prvi put priređena su mala i ekskluzivna kušanja proslavljenih vina koja više nisu na tržištu te velikih vina današnjice s potencijalom za dugo čuvanje i kolekcionarskom vrijednošću. I na kraju festival se iz hotelskih dvorana, na dva dana, preselio u Laubu. Prozračni prostor ove popularne galerije okupio je izuzetno veliki broj ljudi kojima je vino posao, možda će biti posao, interes ili samo zabava.
Kaj su pili naši stari influenseri
Uz sve prezentirane novosti Vinart nam je priredio i jednu vrlo sentimentalnu radionicu. Lada Radin i Morana Zibar svojim predavanjem vratile su nas 10-12 godina unatrag. U vrijeme kad su se počeli organizirati vinski festivali, kad nije bilo vinskih barova, kad su se vina uglavnom dijelila na bijela i crna….
Lada i Morana nisu vinske profesionalke ali su tokom godina druženja s vinarima nešto i naučile. Zahvalne su konzumentice i dobre prijateljice svakog poštenog vinara.
Nostalgična radionica nastala je, tako cure kažu, kao kriza srednjih godina. Potkrepljena fotografijama iz vremena druženja, grljenja. Podsjetile su nas na početke projekta Taste of Croatia te začetnike vinskih blogova, sa sjetom se osvrnule na Vinske priče Darka Baretića.
Selekciju vina na radionici odabrali su sami vinari koji su se tada družili, međusobno i s “influenserima”. Lada i Morana su nam, uspoređujući vina iz tih vremena s današnjim, ispričale svoja sjećanja:
Matošević Alba antiqa 2009. – 2018.
Ivica Matošević je jedno drago biće, dobre naravi. U duši pravi roker. Lada kaže da se najprije zaljubila u Ivicu pa tek onda u njegova vina. Ti okusi i mirisi joj baš nisu legli u početku. Morana je naglasila kako im je Ivica otvorio oči – Malvazije ne moraju biti samo svježe, macerirane su jako elegantne.
Trapan Uroboros 2010. – 2018.
Vrlo kompleksno vino. Srećom da smo dobro slušale Matoševića pa smo naučile da ima i drugačijih Malvazija.
Bruno Trapan – enfant terrible vinske scene toga doba. Stalno je bio prisutan na Facebooku, sve je objavljivao. Ako vam se i čini da ga nema na nekoj slici varate se. Vidi se bar njegov prst. Njegove majice sa sloganima školski su primjer gerila marketinga. Veliki, veliki vinski talent.
Bibich Debit 2021. – Bibich Bas de Bas 2016.
Alen Bibić je Debit kao sortu postavio na tron i pokazao nam što se sve može s ovom starom, zapostavljenom sortom: od svježeg (a nimalo tupog) baznog Debita, preko pjenušca, lagano macerirane i u drvu odležane Debit Lučice sve do kralja poznatog kao bijeli Bas de Bas. Vino za dugo uživanje i meditaciju, koje sam Bibić naziva obala djetinjstva prema pjesmi Arsena Dedića “Vraćam se”. Njegova posveta didu i vremenu njegovog djetinjstva koje je mirisalo na Debit. Možda baš ovakav kakvog ćete naći u bijelom Bas de Basu.
Senjković Bročko rič 2019. – Senjković Bosso 2019.
Megi i Saša Senjković, sa svojim vinima, utjelovljenje su otoka Brača. Jednorozi hrvatskog vinarstva. Naše influenserice su bile zadivljene Senjkovićima kad su ih prvi put ugledale na DWE 2011. Tada su se kušale prve Spože. Odmah su znale da će to vino biti hit što dokazuje i činjenica da se dan danas do tog rosea jedva može doći. Sa sjetom su se evocirale uspomene iz njihove stare vinarije u Dračevici. Tko je bio, bio je.
Saint Hills Dingač 2008. – Saint Hills Dingač 2017.
E ovo se zove Dingač. Vina od plavca malog su malo precijenjena ali ovo je ipak sa zaštićenog područja. Morana se sjeća: upoznale smo tipa koji nam je rekao da se zove Ernest Tolj. Ima vinariju, angažirao je enologa svjetskog glasa koji mu je pomogao u proizvodnji. Mi smo tada pisale o vinima na našem portalu Taste of Croatia i izrazile želju za kušanjem njegovog Dingača. A Ernest nam je poslao karton i poručio – evo djeco, pijte.
Na žalost vrijeme radionice je prebrzo isteklo. Sudionici, a i organizatori, su bili jako razdragani pa mi se nekako čini da bi se ovako nešto moglo i ponoviti. Ili možda bolje ne forsirati priče koje potiču nostalgiju.
Fotografije s radionice: eNOgAStrObRUtaL “influencer”
O Autoru
Obožavam istraživanje nepoznatog - posebno skandinavskih kuhinja, ali budući da sam s mora ne mogu izbjeći dobru ribu, maslinovo ulje i vino - koje je za mene i začin i način života.
